GL volonteri čitali priče djeci u bolnicama
ZAGREB, 25. svibnja 2022. - Putem projekta “Laku noć pričoljupci” od 2014. stotine volontera kontinuirano je pričama razveseljavalo djecu na odjelima zagrebačkih bolnica. Sve do pandemije. No od polovine travnja je ovaj projekt Udruge Smiješak za sve , ponovo aktivan i održava se u večernjim satima u dvije zagrebačke bolnice – KBC Sestre milosrdnice i Dječjoj bolnici na Srebrnjaku.
GlobalLogic se odmah, krajem travnja i početkom svibnja, priključio novim aktivnostima. Naših osam volontera, uglavnom softverskih inženjera, dosad nije imalo takvo iskustvo i nisu znali kako će se snaći u takvim ulogama. No, kako su i volonteri mentori iz Udruge najavili sve je bilo opušteno, zabavno i nadasve korisno za djecu. Djeca koja se nalaze na odjelima reagiraju različito, neki su odmah otvoreni za komunikaciju i znaju točno koje priče žele, a drugi su isprva nepovjerljivi i šutljiviji. Ima djece kojoj nikada nitko nije čitao, pa je stoga ovo izazovan zadatak koji će nekom djetetu ostati u trajnom pamćenju.
Svih osam GL volontera nose pozitivne dojmove iz bolnica. Neki su izrazili želju da se dugoročnije uključe u ovaj projekt što je svakako potrebno jer Udruga organizira čitanje svaki dan u dvije bolnice. 1.200 volontera je prošlo dosada kroz ovaj projekt, a sigurni smo da će ih proći još najmanje toliko.
U međuvremenu, pročitajte dojmove nekoliko naših kolega u nastavku. Do novih volonterskih akcija!!
IVAN – Energija koja oplemenjuje
Ivan Barišić je na Dječjem odjelu u Vinogradskoj bolnici, isprva čitao priče Davidu (7 god). Dječak je na početku bio nezainteresiran, no nije mu trebalo dugo da se uključi. Pažljivo je slušao, te ispitivao što se desilo sa plaštom glavnog junaka iz priče Super Sven.
Ivan je potom čitao odlomak iz Malog princa Heleni (11 god), a na kraju je Petri (16 god) i Doris (14 god) čitao priču Savršena subota (i to baš u subotu).
“Predivno je iskustvo donijeti nekome osmijeh na lice, pogotovo djeci koja se nalaze u bolnici i čija energija i u takvim nezavidnim uvjetima dopire do čovjeka i oplemenjuje ga. Zahvaljujem se mentorici Marijani na vodstvu, nesebičnosti, srdačnosti i najboljim manirima!”, Ivan Barišić.
SUZANA – Osjećaj sreće, malo sjete i posebnog zadovoljstva
Užurbanim korakom hodala sam prema Vinogradskoj bolnici, dok su mi se u glavi ispreplitale razne misli i emocije, ali moram priznati najviše sam osjećala tremu i neizvjesnost. Moj najveći strah bio je hoće li djeca htjeti slušati moje priče, hoću li im biti dovoljno interesantna i privući njihovu pažnju, hoću li ih barem malo zabaviti i uspjeti odvratiti misli od njihovih problema.
U prvoj sobi su nas dočekale četiri djevojčice, raznih dobi (6, 8, 10 i 14 godina) svaka na svom krevetiću. Dobra je odluka bila ponijeti knjigu „Sve princeze ovog svijeta“ s mnoštvom priča. Odluka je pala da se prvo čita priča „Oihana, Španjolska princeza“. Knjiga s bogatim ilustracijama jako im se svidjela. Kad sam vidjela kako su zainteresirane sva trema je nestala i kasnije smo se preselili u blagovaonicu gdje je bilo još djece i svi su nam se pridružili u čitanju. Tamo smo čitali knjige s vicevima i šalama tako da je bilo puno smijeha.
„Sat vremena je proletjelo kao jedna minuta. Na rastanku smo morali obećati djeci da ćemo ponovo doći jer je to djeci bilo jako važno. Na povratku sam ponovno bila prepuna emocija, ali ovaj puta bilo je drugačije. Osjećaj sreće, malo sjete, ali i posebnog zadovoljstva da sam uspjela razveseliti i zabaviti dječicu. Ovo iskustvo preporučam svakome, a i sama ću sigurno ponoviti“, rekla je Suzana Kolevski.
ANDRIJANA – Poučne priče o različitosti
“Čitanje priča djeci u KBC Sestre milosrdnice za mene je bio poseban doživljaj, jer sam prvi puta u životu čitala nekom drugom, a ne vlastitoj djeci. Početna trema i pitanja hoće li im se svidjeti, nestali su s prvim osmjehom na licu trinaestogodišnjakinje koja je uživala u priči o plavoj kravi, kao i u kasnijem razgovoru o različitostima kojima smo okruženi u svijetu, ali i u njenom razredu.
Kući sam otišla ispunjena osjećajem zadovoljstva znajući da sam nekolicini djevojčica malo skratila i uljepšala bolničke dane”, rekla je Andrijana Kapović.
IGOR – Jako lijepo iskustvo
„Bio sam u dvije sobe. U prvoj su bila dva dječaka, Marko i Nikola, te smo čitali dvije slikovnice "Vuk koji zalutao u zemlju bajki" te "Tri praščića". Dečki su bili petogodišnjaci. U drugoj sobi sam čitao "Tri praščića" Borni, 3 godine. Ovo je bilo jako lijepo iskustvo, djeca su bila jako zainteresirana. Na kraju me mentorica Krasanka potaknula da se i sam uključim u cijelu priču“, rekao je Igor Čović.
MARINA – Najiskreniji oblik darivanja
„Volontiranje u meni budi osjećaj doprinosa zajednici kroz jedan, možda najiskreniji oblik davanja pojedinca u ovom svijetu u kakvom sad živimo. Pružati ruku i ne očekivati ništa zauzvrat.
Srećom, u bolnici nije bilo puno djece, a jednoj tužnoj djevojčici nakratko sam pružila utjehu“ , rekla je Marina Nucak.
VLADO - Čini dobro
„Svi roditelji znaju kako su osjetljivi na svoju djecu, pa onda i ovakve volonterske akcije doživljavamo posebno senzibilizirani i motivirani. Ujedno Vinogradska je bolnica u kojem je rođeno svo troje moje djece, pa je i to bio dodatni motiv“, kaže Vladimir Kosanović.
„Pri dolasku, prva stvar koju sam naučio, a s obzirom da smo taj dan Mateo i ja bili čitači, da uz tete čitalice, postoje i stričeki (čitalice valjda) cool ;-) Čitali smo u početku u sobi sa četvero djece, od kojih su starije curice bile više zainteresirane za mobitel, nego za priče, ali smo ipak uspjeli pridobiti i njihovu pažnju. Tome je očito pridonio izbor priča, a čitao sam iz knjige "Velika pitanja malih ljudi...i odgovori nekih jako pametnih ljudi".
„Pročitali smo i porazgovarali o pričama "Zašto slonovi imaju surlu" i "Koja je životinja najsnažnija". Nažalost nismo stigli odraditi i "Da krava ne prdi godinu dana, bi li, kad konačno prdne, odletjela u svemir", za koju je iz očiglednog razloga bilo jako puno interesa :-))
Nakon toga sam se podružio sa Frankom i Tarom, ali smo se ovaj put odlučili za crtanje, jer smo naletili na knjigu koja je korak po korak pojašnjavala kako nacrtati pojedine životinje. Mi smo odradili, po njihovom odabiru, miša i leptira. Djeca su bila jako motivirana i puno smo toga naučili jedni o drugima u tom procesu koji je rezultirao i divnim crtežima.
Nadam se da smo svoj toj djeci makar malo olakšali boravak u bolnici i uljepšali taj dan! A znam da ćemo definitivno doći opet!“ , zaključuje Vladimir Kosanović
PETAR - Obostrani osjećaj zadovoljstva
"U utorak sam bio striček pričalica u Dječjoj bolnici Srebrnjak. Prvo sam sa tetom Marijanom posjetio Barbaru (16) i Petru (13) (koju sam u startu pohvalio na jako lijepom imenu, što je curama bilo fora). Nakon par sekundi razmišljanja, cure su vrlo rado prihvatile da im budemo audio-knjige "uživo".
Nakon zadovoljnih Petre i Barbare, meni je došao red za promjenom tete pa sam sa tetom Lidijom svratio do Jana (9) i Vite (7), dva brata koji su pasionirani ljubitelji dinosaura. Teta Lidija je iz svoje torbe izvadila tri knjižice o, naravno, dinosaurima i nakon kraćeg predavanja o dinosaurima od koje nam je održao Jan, teta Lidija je počela čitati iz prve knjižice. Dečki su aktivno sudjelovali za vrijeme čitanja, naročito Jan koji je nadopunjavao tetu Lidiju činjenicama
koje nisu pisale u knjizi. Kada je došao red na mene, Vito je postao malo nemiran pa je s mamom prošetao van sobe dok sam ja čitao Janu koji je slušao sa zanimanjem.
Iako mi ovo nije prvo čitanje klincima i klincezama, ovaj put je bilo malo drugačije jer sam imao šareniju "publiku" (prije sam čitao samo vrtićancima), ali obostrani osjećaj zadovoljstva je bio apsolutno isti. Još jednom hvala tetama Lidiji i Marijani, a i Smiješku za sve na jednom lijepom iskustvu koje nadam se, neće biti i posljednje", kaže Petar Drnić Matić.
MATEO - Napraviti bar malu razliku
„Barem malo uljepšati dan djeci na bolničkim odjelima je posebna stvar. Nasmijati ih šaljivom pričom ili razgovarati o knjigama i pričama koje inače čitanju.
Nema ljepše stvari nego se povezati oko knjige i dobre priče. Uđete na odjel kao potpuni stranci, a izađete s punim srcem te se nadate da ste napravili bar malu razliku“, rekao je Mateo Juran.
