Nenad Šušnica – inženjer koji izrađuje bicikle i osvaja medalje u sportskom padobranstvu
ZAGREB, 5. svibnja 2021. - Nenad Šušnica, softverski inženjer u GlobaLogic Hrvatska, među kolegama je percipiran kao vrhunski softverski inženjer. Ima više od 25 godina iskustva, a posljednjih godina kreira napredna rješenja za automobilsku industriju. Prije pola godine mogli smo malo bolje upoznati Nenadove druge talente. U listopadu prošle godine osvojio je državno prvenstvo u formacijskom padobranstvu održano na zagrebačkom aerodromu Lučko. Njegov zlatni tim uspio je u četiri skoka od kojih je svaki trajao 35 sekundi napraviti čak 31 formaciju.
No, tu iznenađenjima nije bilo kraja – doznali smo da je Nenad već više puta napravio sličnu stvar i da je višestruki državni prvak u padobranstvu. Uz to isplivali su i neki drugi hobiji i talenti - kreiranje jedinstvenih bicikala, inoviranje raznih elektroničkih uređaja. Materijala ima za nekoliko intervjua. U ovom predstavljamo Nenada izumitelja.
U mlađim danima bio si uspješan u sportskom padobranstvu. Sada ti je strast biciklizam, no ne isključivo vožnja već kreiranje. Što to obuhvaća?
Da, sada uživam u izradi biciklističkih rama, što od aluminija, što od karbona i nekih egzotičnih materija. Više manje otkrivam toplu vodu, ali me zabavlja. Uvijek se pitam „kako bi to mali Ivica napravio”, pa krenem od toga. I vrlo složene ideje razbijem na vrlo jednostavne procese.
Čovjek bi se iznenadio što se sve da napraviti samo s osnovnim alatom (bušilicom, pilom, brusilicom i čekićem, naravno), s malo mašte i bez fensi-šmensi strojeva.
I što si to zamislio prvi put kada si krenuo izrađivati bicikl?
Prvi bicikl napravio sam prije desetak godina. Bio je električan, imao je motore na oba kotača i egzotičnu zadnju suspenziju. Ramu sam napravio od aluminija. Vozio sam ga samo nekoliko puta. Bio je prilično divlji, tako da sam morao smanjivati snagu na prednjem motoru. Za drugi bicikl odlučio sam da neće biti električan, ali sam odlučio upotrijebiti GLARE – kompozit koji se upotrebljavao za izradu AIRBUS A380.
Dakle, tvoj bicikl bio je napravljen od istog materijala kao AIRBUS A380? Pa kako si to nabavio i koliko je to koštalo?
Pa, u stvari ga nigdje nije bilo za kupiti. A i da ga je bilo, koštao bi jaaako puuunooo. No, znao sam od čega se GLARE sastoji – „sendvič” od aluminija i staklenih vlakana, zalijepljenih epoksi smolom. I krenuo sam eksperimentirati. Nabavio sam materijale, sve spojio. Bicikl je odlično izgledao, ali nije bio dovoljno krut, pa sam napravio samo nekoliko testnih vožnji. Treći je bio uglavnom od aluminija i bio je OK, ali sklepao sam ga na brzinu samo da mi ne propadne sezona.
Koliko vidim, svaki tvoj novi bicikl bio je na neki način drukčiji – prvi električni, drugi od GLARE-a, treći aluminijski. A i dizajnerski bicikli izgledaju vrlo zanimljivo, posebice zadnji koji si napravio.
Da, zadnji koji sam napravio je od kompozita karbona i Innegre vlakana. Dizajn je ustvari urbana kamuflaža, a ideju sam dobio nakon što sam vidio, kako je moj prijatelj Robert Pečnik dizajnirao wingsuit prema ruskom avionu Suhoj SU27. Uz sam dizajn, vodio sam se time da bude jednostavno za napraviti.
Sudeći po dojmovima prijatelja i ostalih, zadnji bicikl koji sam po karbonu nazvao Carbonara svima se najviše dopada. Njega vozim već 2 godine... vrijeme je za novi :-)
Ne sumnjamo da će i sljedeći biti sjajan. Kakav je osjećaj voziti tvoje bicikle? Koja je osnovna razlika između tvojih bicikala i onih komercijalnih?
Sportski bicikli koji su danas u ponudi su napravljeni da bi se postigao bolji rezultat. Tako je težina više na rukama, a manje na sjedalu i osoba je dosta nagnuta naprijed dok vozi. Ja sam napravio upravo suprotno i prilagodio kutove na biciklu kako bi položaj bio što ugodniji. Zbog toga je vozač u prirodnijem položaju, tj. više uspravan. S obzirom da imam probleme s kralježnicom, radio sam bicikle koji će meni najviše odgovarati.
Svi koji su probali voziti moje bicikle komentirali su da su bicikli udobni i da ih je vrlo lako voziti.
No i bez obzira na sve navedeno, kažeš da je tvoje najveće dostignuće vezano uz bicikle nešto sasvim drugo?
Da, nešto što me na kraju jako razveselilo. Kupio sam 2 stara Pony bicikla u derutnom stanju. Obnovio sam ih. Svi su rekli da izgledaju odlično, ali najviše me obradovalo kad sam vidio malu djecu kako ih gledaju i viču da žele isti takav.
S obzirom koliko posla ima oko izrade bicikla, rekao bih da imaš svoju radionicu?
Pa ne baš. Doduše imam jednu sobicu od 8 kvadrata u kojoj držim osnovni alat. Tu imam svoj mir. A odnedavno sam nabavio i 3D printer, pa ako mi treba neki specifičan spoj od plastike, mogu ga relativno jednostavno napraviti.
Mene veseli sam proces izrade jer je „inovativan”. Pokušavam napraviti nešto s minimalno osnovnog alata, tako da dosta vremena izmišljam, često i toplu vodu, ali to me veseli.
IZDVOJENO - 11 PUTA PRVAK DRŽAVE U PADOBRANSTVU
Nenadov glavni hobi 20 godina bilo je sportsko padobranstvo. Ostavio je dubok trag – 10 je puta bio prvak države, sudjelovao je na 5 svjetskih prvenstava, a još uvijek drži neke državne rekorde premda se već 15-tak godina ne bavi padobranstvom.
To je prošlost koje se rado sjeća, a prošle godine se skupila stara ekipa i napravila nemoguće. Ponovo su
postali državni prvaci
. On će skromno reći da to nije bila baš najbolja izvedba, ali očito žiri nije tako mislio :-)
A ta prilagođena soba očito ti služi i za sastavljanje različitih elektroničkih uređaja…
Da, to su uređaji koje želim imati, a trenutno na tržištu ne postoje baš takvi kakve sam zamislio ili postoje, ali ja ne znam za njih. Današnje vrijeme srećom je pravi raj za kupiti neke poluproizvode (SoC, mikrokontrolere, el. motore…) od kojih se može nešto napraviti. Prije 20 – 30 godina teško je bilo dobiti i korisnički priručnik, a cijene su bile desetak puta veće nego danas.
Svašta sam dosad napravio – npr. svjetla koji su bila integrirana u cijev bicikla, Bluetooth upravljivi zidni sat, alarm u bolnici koji štiti protiv krađe, senzor koji registrira je li doskok u padobranstvu pravilno izveden itd.
Netko bi rekao da bi mu dan trebao dvostruko trajati da sve to uspije napraviti. Kako nalaziš vrijeme za svoj hobi, je li ti teško prebaciti razmišljanje s drugih problema na hobi?
Pa, ustvari ne. Netko se odmara i gleda TV ili čita knjigu. Ja slažem bicikle i elektroničke uređaje. Mene hobi odmara, mada me često i frustrira, ali uporan sam, pa ponavljam dok ne uspijem. No, na kraju ipak moram reći da mi se čini da više vremena provodim u izradi nekog bicikla nego što ga vozim.